Što smo naučile u prva dva tjedna mentorskog programa

Kako program izgleda iznutra?

Vidimo se online na Meetu, a između susreta pišemo u WhatsApp grupi.

Nakon prvog susreta svaka je dobila svoju „osobnu kartu”, PDF od jedne stranice koji sam napravila posebno za nju, prema onome što je napisala u anketi: čime se bavi, odakle joj sada dolaze klijenti i kako se najradije izražava.

Na karti su tri prijedloga kako može doći do klijenata bez društvenih mreža, i uz svaki piše zašto ima smisla baš za nju i koje korake treba napraviti. Prijedlozi su različiti. Kod partnerstva, recimo, koraci idu ovako: zapiši tri osobe koje rade s istim klijentima kao ti, jednoj se javi i predloži kavu, a na kavi se dogovorite kako ćete jedna drugoj slati klijente.

Od ta tri prijedloga svaka je odabrala jedan i sad ga radi korak po korak, a uz kartu je dobila i dvije gotove poruke (npr. za javljanje starom klijentu) koje samo prilagodi i pošalje.

Odakle smo krenule?

Prije prvog susreta svaka je ispunila anketu (7 poduzetnica). Uzorak je mali, ali slika je jasna. Četiri od sedam poduzetnica kao glavni kanal do klijenata navelo je Instagram, a kad sam pitala odakle klijenti zapravo dolaze, šest od sedam odgovorilo je: preko preporuka i poznanstava.

Jedna je odgovor započela s „Iskreno, nemam pojma”, i to je najpoštenija rečenica cijele ankete, jer većina nas ulaže vrijeme u kanal za koji vjerujemo da radi, a klijenti nam dolaze od negdje drugdje.

Kako se osjećamo prema društvenim mrežama?

S mrežama većina nas ima sličan odnos. Tri polaznice rekle su da ih odrađuju jer „moraju”, ali ih to umara, a tri da osjećaju pritisak, mentalni napor i otpor. Samo jedna ih voli i kaže da joj je lako. Nije do nas, mreže jednostavno traže puno, a mi vodimo cijeli posao.

„Voljela bih otkriti način kako se oglašavati i prodavati svoje usluge na način koji je meni ugodan. […] Jer postojao je život i biznis prije društvenih mreža.” (odgovor iz ankete)

Jedna je u grupi napisala ovako:

Kad sam pitala kako se najradije izražavaju, pisanje je bilo prvo, kod njih pet od sedam, a vizuali, na kojima Instagram najviše počiva, kod samo jedne. Znači da većina nas svaki dan radi baš ono u čemu se najmanje osjeća kao doma.

A evo što je o dosegu na Instagramu rekla jedna polaznica:

Kakvi su prvi rezultati?

Polaznice su krenule sa svojim zadacima: slale su mailove starim klijentima, obilazile konferencije i održavale predavanja. Jedna je poslala četiri poruke i ovako je opisala što se vratilo:

Follow up ima smisla jer se mail stvarno zna zagubiti. Za svog prvog klijenta ponavljala sam isti mail tri puta, dok mi treći put nije odgovorio da se mail zagubio i da ne može vjerovati da je skoro propustio suradnju.

Što iz svega zaključujem?

Za sada, četiri stvari:

1. Kanal u koji ulažeš vrijeme i kanal koji ti dovodi klijente često nisu isti, pa je prvo pitanje odakle ti klijenti stvarno dolaze.
2. Kanal ne biraš prema tome što radi netko drugi nego prema tome kako se najradije izražavaš, što je i razlog zašto ti pišem članak umjesto da snimam reels.
3. Prepreka je rijetko vrijeme, češće nelagoda, a nju rješava najmanji mogući korak s datumom u kalendaru.
4. Koji kanal ima smisla ovisi o cijeni usluge: nije isto prodaješ li uslugu od 50 € ili od 1000 €, jer o tome ovisi koliko ti klijenata minimalno treba.

Probaj i ti

Uzmi papir i napiši zadnjih pet klijenata, a pored svakog kako te našao. To je isto pitanje koje sam postavila u anketi, a odgovor je često drukčiji nego što misliš. Zatim napiši i gdje trenutno trošiš najviše vremena.

Ako se to ne poklapa, nemoj odmah mijenjati cijeli sustav. Napiši imena tri stara klijenta, upiši u kalendar petnaest minuta na određeni dan i toga dana im pošalji kratak mail. To je cijeli prvi korak.

Što se dalje događa u grupi šaljem na newsletter, gdje prvo javljam i kad kreće nova grupa od nove godine.